SV. JOSIP

Božje djelovanje u povijesti znade najčešće biti nepredvidivo i iznenađujuće. On često odabire ono što je pred svijetom maleno i neznatno da bi očitovao svoja silna djela. Ovakav način Božjeg postupanja posebno dolazi do izražaja u sv. Josipu kojega danas svečano slavimo. Prisjetimo se: on je jednostavan, siromašan, nazaretski tesar. Dakle, po ničemu izvanredan, ali jedini kojemu je sam Sin Božji ovdje na zemlji govorio "oče". Nije bio učen i načitan, a ipak punih 30 godina k njemu je na pouku dolazila Mudrost sama - Isus Krist.
U čemu je, dakle, veličina sv. Josipa? Prvo što moramo uočiti i posebno naglasiti jest da je Josip bio muž silne vjere. On prihvaća djevičanski brak sa zaručnicom Marijom, zatim njezino začeće po Duhu Svetom: "Josipe, Sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." Josip u vjeri prihvaća važnu ulogu i veliku zadaću koju mu je poklonio Bog, da bude poočim samom Sinu Božjem, hranitelj i glavar svete nazaretske obitelji. A to znači poslije Marije najbliži suradnik Isusov. I ona pohvala koju je Bog uputio Abrahamu o kojoj smo slušali u prvom čitanju, ide na poseban način Josipu, jer on je svoju ulogu i zadaću prihvatio bez prigovora, bez komentara. On vjeruje i "nada se protiv svake nade", kao i Abraham.
Druga odlika sv. Josipa jest njegova posvemašnja raspoloživost. Kada je u posvemašnju povjerenju prihvatio zadaću koju mu je Bog namijenio, Josip pred očima ima samo Božji plan i ne gledajući na žrtve, on ga savjesno ostvaruje. Prisjetimo se putovanja u Betlehem sa trudnom zaučnicom koja je svakog časa očekivala porod, ili opet bijega u Egipat sa tek rođenom bebom, pa povratka opet natrag u Nazaret. Sve je to Josip prihvaćao i činio bez i najmanjeg mrmljanja i nezadovoljstva. Naprotiv, savjesno i sa zadovoljstvom Josip je izvršavao dužnosti hranitelja sv. Obitelji. Zadovoljio se bez mrmljanja s veoma oskudnim uvjetima života, ali uvijek radostan uz svoga Gospodina.
I treća odlika sv. Josipa jest njegova potpuna poniznost. Uza sve to što Josip ima vrlo važnu ulogu u životu Isusa i Marije, on stalno ostaje u sjeni, on je potpuno skriven. Biblija nije zapisala ni jednu njegovu riječ. On jednostavno kao da iščezava, kao da nestaje. A upravo baš po tome je velik i nama svijetli kao uzor.