Kvarnerski vez, siječanj 2002.

Za vjernike svih rapskih župa od 10. do 13. prosinca prošle godine u ex-katedrali Uznesenja Marijina upriličena je duhovna priprema za Božić u obliku seminara za evangelizaciju koji je vodio mons.Milivoj Bolobanić, bivši generalni vikar Zadarske nadbiskupije i župnik katedrale sv. Stošije u Zadru. Kao dugodišnjeg voditelja duhovnih viježbi i obiteljskih vikenda, te brojnih duhovnih obnova kod nas i u svijetu, zamolili smo ga da nešto od svog bogatog iskustva podijeli i s vama, našim čitateljima:

 Kako biste ukratko opisali ovo vrijeme na početku trećeg tisućljeća s obzirom na duhovna kretanja u svijetu i kod nas? Koji su, po vašem mišljenju, temeljni problemi "putujuće" Crkve danas?

Danas je situacija u društvu u odnosu na naviještanje Riječi Božje slično onoj situaciji kada su apostoli počeli naviještati Evanđelje poganskom svijetu koji je vjerovao u mnoge bogove. Naravno, ne onako kako je to bilo u Rimskom carstvu. Danas se pojavljuju mnogi koji nastoje privući sebi sljedbenike na način da nude novu "vjeru" i neke nove ponude za sreću, uspjeh i ozdravljenje itd. Sve više je onih koji se predstavljaju kao iscjelitelji, vidovnjaci, vračari. Pojavljuju se razne sljedbe i sekte, od istočnjačkih pa sve do ovih nama više poznatih kao što su jehovini svjedoci, mormoni itd. Dakle, u svijetu je jako puno ponuda koje ljudi u svojim traženjima često prihvaćaju, a da nisu ni sami svjesni je li to dobro ili ne. Mislim da živimo u poprilično konfuznom vremenu i teško je naći put do nečega što bi trebalo bili pravo i istinsko. S druge strane društvo više ne podržava vjernike kao što je to bilo nekada, pa se kršćanski čovjek i vjernik našao u procijepu gdje se nameće pitanje što izabrati i kako se postaviti te napraviti pravi izbor,

Moderni čovjek u konačnici traži Boga

Uz to je i ateizam kakav poznajemo iz vremena marksizma, zamijenio tzv. Praktični ateizam. To bi značilo da ljudi jednostavno žive kao da Boga nema. Nagli tehnički napredak koji je omogućio i pobjedu nad nekim prirodnim zakonitostima, čovjeku nameće mišljenje da mu je sve moguće i tako malo pomalo postaje uvjeren da može živjeti bez Boga. U tom ozračju s jedne strane poganskom a s druge u praktičnom ateizmu treba navijestiti Evanđelje. To su specifične prilike kojima je crkva danas izazvana da naviješta Radosnu Vijest. A ljudi traže... jer, moderni čovjek tražeći izlaz iz kriza u konačnici traži Boga.

 Kako Crkva ostvaruje i uspijeva li uopće ostvarivati svoju ulogu u novim prilikama i kako vidite njenu budućnost?

Crkva je sakrament spasenja. Sve ono što je Krist učinio i što je rekao ostavio je Crkvi. Crkva je Kristovo tijelo. Ona je živi Krist danas na jedan otajstveni način, tajnoviti, ali opet prisutna u svijetu. Ona donosi spasenje svim ljudima. Crkva bi trbala biti upravo taj vidljivi, prepoznatljivi znak Krista, njegove nauke i svega onoga što je On nama donio.

Potrebno je reevangelizacija kršćana

Ali,činjenica je da je u Crkvi još uvijek dosta prisutno kršćanstvo iz običaja. Tako smo naučeni,tako su živjeli naši stari i mi smo to prihvatili. Idemo u crkvu, primamo i sakramente, ali bez osobnog doživljaja samog Krista. Ne može čovjek živjeti vjeru na pravi način dok ne doživi susret sa živim Bogom. Crkva bi trebala biti ona koja zapravo doživljava Krista i svjedoči Ga i pokazuje Ga svijetu. Zato Sveti Otac puno govori o evangelizaciji ili čak neevangelizaciji, što bi značilo da ljude koji su kršteni, koji su primili sakramente itd. Sada kao odrasli treba dovesti do trenutka da oni povjeruju u živoga Boga. Tek tada nastaje promjena života i događa se svjedočenje koje neminovno utječe na svijet. Iako je još uvijek, pogotovo ako uzmemo nađe prilike, poprilično prisutno tradicionalno kršćanstvo, među mladim ljudima koji nisu toliko nisu toliko navezani na tradiciju, a koji su suočeni s raznim ponudama polako dolazi do pravih izbora. Ako uvide da postoje ljudi koji su stvarno praktični kršćani i mogu svjedočiti za Boga, tadai mladi vrlo lako to prihvaćaju . mislim da je to budućnostCrkve.

 Što nam je činiti?

Dva su koraka: vjera i obraćenje. Da bismo primili sve ono što nam je Krist donio i da bismo mogli to u životu ostvariti i po principima Evanđelja živjeti, potrebno je obraćenje.

  Možete li nam pojasniti što bi konkretno u životu jednog prosječnog vjernika značilo obratiti se?

Obraćenje znači napraviti temeljni zaokret u životu. To znači vidjeti koja je prava vrijednost moga života i preispitati se kuda smjera moj život, zašto ja živim, koje su vrednote u mom životu za koje sam spreman sve žrtvovati. Kad dođe čovjek do spoznaje da je to Isus Krist i Evanđelje,onda se- ako mu je to dobro naviješteno i obrazloženo- nađe na raskrsnici života di donosi konačnu odluku: Ja vidim da je jedini Krist koji mi može dati smisao života. U tom se trenutku čovjek opredjeljuje i zaokreće svoj život. To nazivamo temeljno obraćenje ili radikalna promjena života.

 A, obraćenje prtpostavlja vjeru. Kako približi Boga čovijeku, odnosno čovjeka Bogu?

Ne mogu se za nešto zagrijati i potpuno opredijeliti, ako najprije to ne poznam. Dakle, traži se vjera. To nije nešto opipljivo, ali vjerom možemo Krista dotaknuti. Slično je bilo dok je On hodao zemljom. Ljudi su ga vidjeli kao čovjeka, međutim i to da je On Bog, da On nudi nešto što im ne može dati nitko drugi, da je on rješenje svih problema, to se moglo dogoditi samo vjerom. Isus je tako i govorio: Vjeruješ li da ti mogu pomoći? Vjera je, dakle, nutarnja spoznaja i sposobnost koju samo Bog daje, a čovjek treba biti otvoren da prihvati taj dar. Ako je vjera slaba i mala ili ako ne možemo do kraja povjerovati, trebamo moliti za dar vjere. Jer dar je nešto što možemo izmoliti. Zanimljivo je da dar vjere Bog daje malenima, skromnim ljudima, a ne umišljenima, pametnima. Često puta je upravo naše znanje i racionalno razmišljanje blokada da možemo primiti vjeru. A gledanje na vjeru ljudskim očima može biti zapreka Božjem dolasku. Marija je to fantastično izrekla u ŤVeliča duša moja Gospodina....ť

Sotona je ljude uvjerio da on ne postoji

 Na početku našeg razgovora spomenuli ste razne primamljive ponude Zloga. Očito je Njegova prisutnost zamka u koju su mnogi pali, ponajviše iz neznanja?

Pitanje je vjeruju li ljudi uopće da postoji i zao duh. Čak kažu d aje najveća zamka, najveća prijevara koju je Sotona uspio ubaciti u današnji svijet da je ljude uvjerio da on uopće ne postoji. A čim Ť on ne postoji ť može raditi što ga je volja! Jer, s njim se uopće ne računa – jednostavno nema ga ... tome su često puta nasjeli i teolozi i neki svećenici. Kad se govori o Zlu, govori se općenito kao o nekoj ideji zla, pojmu zla, a ne osobi. Čak sam vidio i ovdje u Rabu, kad sam razgovarao s monogim ljudima koji su tražili savjete, da i o Bogu govore o nekoj imaginarnoj sili, a ne osobi. Tako i Zlo. Ali kad citamo Evanđelje, jasno vidimo da je Zli osoba i da se Isus s njim osobno susreće. Dakle, radi se o jednom super inteligentnom biću, puno jačem i nadmoćnijem nego što smo mi, ali negativom, koji rruši, uništava i čovjeka želi upropastiti. Želi poremetiti Božji plan spasenjai zato je njegovo djelovanje danas vrlo jako. Ali s Isusom Kristom čovjek je jeači od svakoga zla, pa je o Sotoni ispravno govoriti samo u perspektivi Kristove pobjede.

 Zlo djeluje na razne načine.....

Možemo najprije spomenuti magiju koja je jako rasprostranjena. Ima osoba koje se povezuju sa Sotonom i koje njegovom snagom mogu nanjeti ljudima zlo. Postoji i čitav arsenal vračara, vidilica, iscjelitelja koji također putem tih negativnih sila žele ljudima pomoći, a zapravo ih uvlače u zlo. U to spada i područje astrologije, gatanja, horoskopi... To su pokušaju da se čovjeku pomogne na način da mu se otkrije njegova budućnost. Osobe koje se bave tim stvarima često puta znaju pogoditi našu prošlost. Ali što to vrijedi ako tim činima čovjeka još više uvlače u zlo. Svi oni imaju svete slike, tako da vjernik pomisli da ta osoba radi u Božje ime, a to je zapravo samo paravan iza kojeg se skrivaju. Upotrebljavaju karte, visak, rašlje, bave se bioenergijom, kiropraktikom... Ima sekti gdje se umjesto Boga štuje sam Sotona. Ondje se događaju tajnovite seanse, crne mise, orgije na kojima prinose žrtve. Vrlo je opasno ako se sotonisti domognu posvećene hostije koju kasnije obeščašćuju. Zatim i spiritizam. To je način kako doći u kontakt sa pokojnicima, koji se zapravo nikad ne javljaju već je i to direktan kontakt sa Sotonom, a posljedice su nesagledive. Ljudi počinju doživljavati teške psihičke probleme, mnogi imaju crne misli, događaju se samoubojstva. Tako je i sa supermodernom glazbom rock i metalic koje su nabijene negativnim nabojem, veličaju Sotonu, a preziru Boga. Ali to je danas u trendu i zato se mladi ljudi vrlo lako za tim povode.

U borbi sa zlom bez Boga, čovjek je uvjek gubitnik!

Stoga se vrlo teško očuvati da ne bi to zlo negdje nagrizlo. Ali, ponavljam, mnogi su baš, jer su upali u zlo i vidjeli do čega ih je ono dovelo, našli izlaz u vjeri i konačno našli Boga. Dakle to je ono da Bog i po krivim crtama pravo piše.

 Zašto čovjek ipak lakše prihvaća zlo?

Zato jer se zlo nikada ne javlja u svojoj negativnoj stvarnosti. Ono se pojavljuje na naćin da je privlačno i da puno obećava: uspijeh, sreću, zadovoljstvo, užitak. Kažemo da je zlo uvijek zamotano u celofan dobra tako da ga čovjek poželi.

 Kako ga izbjeći?

Pa ja bih rekao, da je čovjek koji je doživio Boga veoma podložan djelovanju Zloga. Kad je čovjek povezan s Bogom i istinski živi svoju vjeru, redovito moli, redovito ide na svetu misu, pričešćuje i ispovijeda, dakle ako postoji tijelesna komunikacija s Bogom tu Sotona ništa ne može. Zašto? Jer je Bog jači od zla i Bog nas čuva. Ali kad čovjek životari, tj. živi život bez Boga, vrlo lako može posegnuti za zlom.

 Ali to ne znači da Zli u prvom slučaju odustaje i da ne čeka, ne traži čovjekovu slabu točku....
I sveci su imali teška iskušenja i napade. Ali Bog je upravo u svetim ljudima pokazao kako i na koji način se treba oduprijeti. Nitko nije imun od utjecaja zla, samo je pitanje u kojem smo mi stanju: jesmo li povezani s Bogom i je li naša obrana u Bogu ili se pokušavamo boriti sami. Važno je znati da je u borbi sa zlom bez Boga, čovjek uvijek gubitnik. Zlo može pobjediti samo Bog, jer je on jači, a naša snaga je u Njemu. Drugoga načina nema.

 Kad govorite o našoj snazi u Bogu, vjerujem da mislite na treću Božanskuosobu koju se inače manje spominje i prema kojoj se manje prakticira pobožnost? Možete nam ukratko reći gdje i kako prepoznati djelovanje Duha Svetoga?

Upravo Duh Sveti, treća božanska osoba nam daje snagu da živimo po Evanđelju, da ga možemo prihvatiti i primjeniti u našem svakidašnjem životu. On nam daje nadu, mekša naša srca i otvara nas Bogu. Možemo reći da je sve ono pozitivno u nama djelo Duha Svetog. On nastavlja Kristovo djelo i vodi Crkvu, a Crkva se rodila silaskom Duha Svetoga. On je nevidljiv ali itekako prisutan i samo u vjeri ga možemo razumjeti. Kad čovjek istinski povjeruje i kad se otvori Duhu Svetomu počinju se događati čudesne stvari: mjenja svoj život, svjedoči za Krista, spramanje i mučeničkom smrću, posvjedočiti za Krista. Sve je to djelo Duha Svetoga.

Važno je kako dalje....

Novi pokret u Crkvi, posebno nakon Drugog Vatikanskog sabora također su djelo Duha Svetoga. On čini da se ljudi nalaze u manjim zajednicama gdje žive svoju vjeru, jedni druge potiču i gdje se događaju velike stvari. Ljudi primaju darove Duha Svetoga tako da vlada radost, mir, prijateljstvo, događaju se svjedočenja, darovi proroštva, darovi liječenja, darovi jezika ... Jer kad se čovjek otvori Duhu Svetomu, onda On vodi dalje. Zato Papa jako podržava nove duhovne pokrete u Crkvi jer danas kada više nema masovnog kršćanstva u njima vidi budućnost Crkve.

 Tu možemo i dodati i duhovne obnove poput Vaših seminara. Koliko dugo se bavite tim načinom rada s ljudimai kakva su Vaša iskustva?

Duhovne seminare vodim već oko dvedeset godina na teritoriju Zadarske nadbiskupije, ali i po cijeloj Hrvatskoj. Gostovao sam i Kanadi, SAD-u, Australiji. Kao plod takve vrste susreta i rada s ljudima, nastala je knjiga Ť Kako prepoznati zamke Zloga ť. U godinu dana prodano je oko 15 000 primjeraka, pa je ustanovljeno da je to najčitanija knjiga u Hrvatskoj. Mnogi mi se javljaju sa svojim svjedočanstvima da im je knjiga pomogla da progledaju i uvide gdje su griješili. Moje zapažanje je da su ovi seminari za evangelizaciju Crkve, zapravo način kako ljude dovesti do susreta sa živim Bogom. Kako ih dovesti do obraćenja i prihvaćanje vjere. Mnogi su taj susret doživili i krenuli novim putem. Vjerujem da je i to poticaj Duha Svetoga da se na taj način ljudima navijesti Evanđelje. To je masovna evangelizacija. Ljudi su otvoreni za nove spoznaje i doživljavaju preokret života. Primijetio sam da su vrlo uspješne i obraćeničke ispovijedi. Vidi se da ljudi žele promijeniti svoj život, osloboditi se grijeha i svega onoga što ih je sputavalo i zatvaralo.

 Rekli ste da mnogi kreću novim putem. Koji je sljedeći korak?

Nakon duhovnih obnova jako je važno pitanje: kako dalje? Za tu su stvar odgovorni svećenici. Na seminaru se ljudima otvoru oči, zapali se vatra, ali to oduševljenje će brzo splasnuti ako se duhovnost ne nastavi. Ljude treba dalje voditi. Preporučujem duhovne susrete u zajednicama, da se svatko uključi u neku duhovnu zajednicu. Trebalo bi da je više vrsta takvih zajednica jer ne paše svakome ista duhovnost, a tu je potrebna sloboda. Uz redovito sudjelovanje na nedjeljnoj misi, život u duhovnim zajednicama i duhovnim pokretima je budućnost naše Crkve.

Razgovarala: Brankica Pahljina