Sotona je duhovno stvorenje koje je Bog stvorio dobrim i slobodnim, kao i čovjeka, ali se Sotona nepovratno i nepopravljivo izopačio, zloupotrebljavajući darovanu mu slobodu. Znači, Sotona je duhovno biće, ali osoba, nadmoćna svakom duhovno-tjelesnom stvorenju, a pogotovo svakom samo tjelesnom biću. Stoga Sotona, koji je samo duhovno biće, izopačena inteligencija bez tijela, djeluje na čovjeka najlakše preko duhovnih procesa - mašte, utopističke logike, slijepe oholosti duha da je čovjek sam sebi dovoljan i da mu je Bog nepotreban, slijepe logike da je sve postalo samo od sebe... Ali na čovjeka Sotona djeluje i putem osjetila i požude.U svoj svojoj izopačenoj zloj naravi, Sotona koji ne može ne biti zao, samo je sredstvo, instrument u Božjim rukama, kojim se utvrđuje na ovozemaljskoj pozornici tko su Božja djeca, a tko su oni koji će otići za tim zlim duhom, Zloduhom, u blato i tamu vječne propasti. Čovjek je na zemaljskom životu da bi Boga upoznao, iluzija o tome da se čovjek može ostvariti bez Krista samo je zavaravanje.

Najjača molitva

- Predgovor Vašoj knjizi napisao je don Gabriele Amorth, egzorcist Rimske biskupije i potpredsjednik Međunarodnoga udruženja egzorcista. Govori li Vaša knjiga o egzorcizmu i jeste li Vi egzorcist?

Knjiga Kako prepoznati zamke zloga, ne govori o egzorcizmu, iako se dotiče toga područja. Egzorcizam, kao službena molitva Crkve, primjenjuje se samo na osobe koje su u potpunosti opsjednute zlim duhom. Danas Crkva ne daje općenito odobrenje za egzorcizam, nego ustupa ovlasti i određuje osobe koje mogu provesti egzorcizam za pojedine slučajeve. Svećenik određen za tu vrstu djelovanja traži odobrenje od svoga nadbiskupa i tek po njegovu odobrenju pristupa izvršenju.

- Vi, dakle, imate dozvolu za egzorcizam?

Egzorcist sam u slučaju kada za to dobijem odobrenje. To može biti svaki svećenik, ali ih je malo koji se time bave.

- Kojim temeljem Vam biskup izdaje odobrenje za egzorcizam?

Kada svećenik otkrije da je neka osoba opsjednuta, on traži od svoga biskupa odobrenje za egzorcizam. Biskup procjenjuje je li dotični svećenik sposoban za to i, eventualno, daje mu odobrenje. Tako sam i ja u nekim slučajevima imao odobrenje da mogu obaviti egzorcizam.

- Na području Zadarske nadbiskupije?

Da.

- Kad je to bilo zadnji put?

Nedavno, kod jedne djevojčice. Bila je potpuno zanijemila, a u sebi je stalno imala prisustvo glasova, zao duh joj je stalno govorio, prijetio. Nije mogla govoriti niti čuti, ali je mogla pismeno komunicirati. Ja sam joj postavljao pitanja, koja, uvjeren sam, nije ni čula, a ona mi je pismeno odgovarala. Prema njezinim odgovorima shvatio sam u kojem je smjeru zao duh navodio njezino razmišljanje. Zatražio sam od nadbiskupa odobrenje i nakon molitve egzorcizma djevojčica se potpuno oporavila, mogla je normalno govoriti i čuti. Oslobođena je zloduha. To su naravno krajnji slučajevi i vrlo rijetki. Djelovanje zlog duha je jako raznoliko, ima čitav spektar mogućih djelovanja.

- Na primjer?

Zao duh djeluje na ljudsku maštu, stvara vizije, auditivne i vizualne efekte, zavodi ljude. Iz iskustva poznajem brojne varijante djelovanja zlog duha, protiv kojih se ne poseže odmah za egzorcizmom. Egzorcizam je zapravo najjača molitva koju Crkva ima i koristi se u krajnjim slučajevima. Postoje i molitve otklinjanja kojima se ljudi oslobađaju od utjecaja zlog duha.

- Postoji li neki neutralni prostor između pripadosti Bogu ili Antikristu?

Ne, ne postoji. Čovjek, po svojoj naravi, ne može živjeti ako se ne klanja nečemu umjesto živome Bogu kojega odbacuje. Ako se ne klanja Bogu, čovjek se klanja svome "ja", robuje ugledu, ljudskim priznanjima, svojim sposobnostima, karijeri, taštini, klanja se svojoj oholosti, klanja se svome tijelu, čovjek se klanja i svom novcu koji postaje njegova jedina preokupacija i vrijednost. Na taj način čovjek se klanja Sotoni u njegovim najrazličitijim očitovanjima. Srednjeg puta nema, ili s Bogom bivamo ispunjeni istinskom slobodom srca, ljubavlju i mirom ili bez toga nam ostaje ropstvo, mržnja i nemir. Ovi procesi nisu uvijek očiti, ali se odvijaju i čovjek nužno završava na jednoj ili drugoj strani.

- Zar je Vaš svijet stvarno podijeljen crno-bijelo, na božansko i sotonsko?

To nije moj svijet, to je jedini svijet u kojem svi živimo, to je i vaš svijet.

- Okomljujete se u knjizi na "sotonske prakse" - okultizam, magiju, vračanje, astrologiju, zen-budizam, akupunkturu, džudo, karate, kiropraktiku, vjerske sekte, Sai Babu...

- Pojave koje ste nabrojili prava su pošast današnjeg vremena; one su ne "tehnike" ili "zabava" nego su nosioci jednog novoga svjetonazora koji se zove - vječna propast i smrt. Čovjek današnjeg vremena ne otvara srca pravome Bogu da on ispuni njegovo srce, ne klanja se jedinome Bogu koji mu donosi pravu ljubav i mir, te se stoga suvremeni čovjek klanja mnoštvu idola, padajući u ropstvo idolopoklonstva i grijeha. Neke od praksa koje ste nabrojali otključavaju, a neke širom otvaraju vrata ljudskoga srca Sotoni. New Age je, recimo, čisti sotonski, sinkretistički nauk. Samo bih upozorio na opasnost sotonskog proroka Paola Coelha, koji je prorok New Agea i koji preko svojih knjiga truje srca milijuna ljudi dajući im iskrivljenu i lažnu sliku Boga, naviješta im Boga kakav ne postoji, osim u njegovoj zavedenoj glavi.

Grijesi crkveni

- No, prešućujete zla koja su kroz povijest odnijela tisuće nevinih života, a bila su poticana od same Crkve. Primjerice inkvizicija, paljenje "vještica", poticanje vjerske netrpeljivosti, katolička mistika...?

Ne prešućujem nikakva zla; svejedno tko ih je učinio, ali ja danas nemam vremena pisati primjerice o inkviziciji koja se nigdje ne čini, pored gorućih problema i velikoga zla koje čovjeku uzrokuju pojave koje ste upravo spomenuli. Osim toga Sveti Otac je tražio oproštenje za sve zlo koje je netko u ime Crkve i Boga počinio, i tako otvorio put pomirbi i nadi. Katolička crkva se ne umara činiti pokoru i traži oprost za svoje članove, priznajući njihove slabosti i grijehe, ali to nikako ne znači da nije i sama nasljeđujući Krista, oprostila u dvijetisućljetnoj povijesti puno više zla koje je njoj naneseno. Katolička crkva je zadužila čovječanstvo na područjima ljubavi, kulture i svetosti, a za grijehe svojih članova ponizno traži oprost od svih, opraštajući svima.

- Da, sa zakašnjenjem od pola tisućljeća. Jesu li ta nedjela u ime Crkve bila djela nečastivog kroz Crkvu ili dio oportune prirode same Crkve?

Crkva je sastavljena od ljudskoga i božanskog elementa. I svaki član Crkve, bez iznimke, mora se priznati grešnikom i moliti oprost jer je čovjek i posrće, a oprostom otvara srce Bogu da ga promijeni. Ipak Crkva je stvarnost koja otajstveno i neograničeno nadilazi skupnost svojih članova, jer je pritjelovljena Kristu, i ona je znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom cijeloga čovječanstva.
Ne postoji nikakva oportuna priroda Crkve nego Crkva u svom krilu obuhvaća grešnike, a po grijehu Sotona napada i zarobljuje svakoga čovjeka pa i članove Crkve. Zato Crkva trpi i čini pokoru za te grijehe, od kojih može ozdraviti svoju djecu samo Kristovom krvlju i darom Duha Svetoga.

- Djeluje li zlo i kroz župnike iz Šestina, Garešnice, Tribunja, Gorjanske, koji su osumnjičeni za pedofiliju i zlostavljanje? Je li zlo homoseksualizam u Crkvi ili njegovo prešućivanje, jesu li kršenja svečeničkog celibata zlo ili normalne ljudske slabosti?

Koliko mi je poznato, niti jedan od spomenutih svećenika nije pravomoćno osuđen, pa ne bi imalo smisla da ja govorim o djelovanju zla preko tih ljudi, da odgovaram na brzopleta i nerazborita pitanja, jer su pravila poštovanja minimuma ljudskog dostojanstva opće poznata, iako su prilično izumrla. Dakle, za mene su spomenuti svećenici nedužni, kao i svaki drugi čovjek dok mu se ne dokaže i definitivno ne utvrdi krivnja
Čini se da se upravo u ovo vrijeme Crkva želi obezvrijediti, pa se prenaglašavaju pojedini slučajevi. Kroz svu svoju povijest, od razdoblja prvih katakombi i mučenika pa sve do danas, Crkvu se napadalo, nekad slabije, a nekad izrazito. Tako i danas u svom pozivu i poslanju Katolička crkva stoji na putu različitim interesima, koji nisu za čovjeka nego protiv njega. Ali u pozadini svakog rušenja Kristove Katoličke crkve, bili toga ljudi koji u tome sudjeluju svjesni ili ne, stoji Sotona koji ih samo instrumentalizira.
Ipak, nadam se u Spasiteljevo obećanje: vrata paklena nisu Crkvu nikad nadvladala, niti će nadvladati.

Sotonski ritmovi

- Nabrajajući "sotonske prakse" u životu pojedinaca navodite i suvremene medije, rock glazbu, disko klubove, duboke ženske dekoltee, konzumizam, hedonizam i bogaćenje koje dolazi sa Zapada. Mladi dakle krenu u disko, a završe - doslovce - k Vragu? Zar je moguće da je put u pakao popločen rock & roll akordima i minicama?

Sve su to različita djelovanja istoga Zla. Manifestacije zla su toliko prisutne u medijima, glazbi, politici, općem trendu mišljenja. Moraju postojati ljudi koji će reći - To nije dobro!Uzalud mladi traže ljubav u diskotekama i kafićima, uzalud izlaze svaki dan da nađu mir srca, da ostvare ljubiti i biti ljubljeni na idealan način; to neće naći u atmosferi dima, tame, i razvrata, to će naći samo u onome koji je Ljubav, koji je Mir, koji je Život vječni, koji je Svjetlo svijeta, koji je Isus Krist.

- Možete li objasniti kako je to zloduh nastanio suvremene medije i rock glazbu?

O sadržajima koji se preko medija izlijevaju u ljudsko srce i truju ga teško je naći primjerene riječi. Čovjek potpuno razgolićen bez stida i ograde izložen erotizmu, pornografiji, nasilju, nemiru, senzacijama... Navest ću samo primjer tzv. sapunica koje, iako nemaju pornografskih sadržaja, ipak na vrlo profinjen način čine da čovjek podsvjesno lako prihvaća primjerice promjenu bračnog partnera i napušta bračnu vjernost i obiteljske vrijednosti, jer te neprestane izmjene bračnih partnera gleda u stotinama i tisućama epizoda.
Pogledajte rock glazbu: određenim tekstovima i ritmovima najprije se nastoji čovjeku ukloniti mir srca da bi ga se udaljilo od raspoloženja za molitvu, koja je pupčana vrpca čovjekova odnosa s Bogom i njegova istinskoga življenja.Znači, prvi koraci prema zlu su određeni destruktivni ritmovi i tekstovi koji onda polako dovode do težih stvari, do ovisnosti manjeg stupnja, a završavaju na ovisnostima najvišega stupnja, kao što je to droga. Droga je slučaj kada mladi ljudi potpuno padaju u sotonsko ropstvo, gubeći potpuno slobodnu volju, jer Sotona čovjeku oduzima dostojanstvo djeteta Božjega.Glavni razlog zašto je tako žalosno stanje u medijima je sebičnost: jer ljudima u medijima važan je profit, važna je karijera i taština, važno je vlastito tijelo, a ne Bog i drugi čovjek, a ne samodarivanje i ljubav.

Spaljivanje knjiga

- Iz razgovora s nekim Vašim župljanima stječe se dojam da Vas neki visoko cijene, a drugi Vas se jako plaše; jednima ste utjerali strah kada ste javno spaljivali knjige o astrologiji, a drugima ste spasili obitelji od raspada?

Nije točno; spaljivao sam privatno knjige koje su obilježene sotonskim djelovanjem i koje su ljudi donosili i tražili da se unište. Bile su to knjige iz magije i sličnih područja. Sama prisutnost takvih knjiga, predmeta i krivih božanstava, otvara srce prema Sotoni i znači spomenik idolima.

- Imate li problema unutar crkvene zajednice zbog Vašeg djelovanja na oslobađanje ljudi od sotonskog djelovanja? Kako na to gledaju Vaše kolege svećenici?

Dosta je bilo neshvaćanja, pa i krivih procjena pa i sumnjičenja, omalovažavanja i preziranja zbog toga. S druge strane ja sam u svim tim situacijama potpuno miran, duboko svjestan da činim ono što Bog od mene traži. Plodovi moga djelovanja najbolje govore da činim dobro.Ako se svećenik u svojoj službi opredijeli za borbu protiv zla, a to svaki svećenik na neki način radi jer je u službi Božjoj, mora znati da to nije lako.

- Koliko ste dosad proveli egzorciranja?

Mnoge sam ljude oslobađao od najrazličitijih djelovanja Zloga i nikada nisam osjetio slabost, dapače kad bi ljudi nakon oslobođenja od zloduha krenuli u novi život to je za mene bio novi poticaj. No pravi slučajevi opsjednutosti su rijetki. U knjizi više govorim o zamkama zlog, kojih je jako puno, nego o egzorcizmu, jer ja zvanjem nisam egzorcist kao što je Gabriele Amorth kojeg sam upoznao prošlog ljeta na Svjetskom kongresu egzorcista u Rimu.

- Kažu, duhovito, da funkcionirate kao "antisotonistička policija" u nadbiskupiji: na svaku dojavu izlazite na teren i sankcionirate Zloga u njegovim nedjelima?

Ispada da je tako jer ne odbijam ničiji poziv za pomoć. Neshvaćanja i osuđivanja moga djelovanja također su djela Sotone. Krist govori o postojanju dva puta: jedan širok, lagodan, ali vodi u propast. Drugi strm, trnovit put koji vodi u život. Kad bi me ljudi prihvaćali, kad bi mi se laskalo, zapitao bih se jesam li na pravom putu. Kada doživljavam sve te stvari, onda sam siguran, i to me uvjerava da činim Božje djelo.

- Iskušava li Vas Nečastivi?

Svaki se čovjek nađe u iskušenju zla.

- Kako izbjegavate zamke Zloga?

Samo s Bogom u srcu i s Bezgrešnom Marijom. Svaki dan iznova svojim životom nastojim, uz Božju pomoć, svoje srce darovati Bogu. Posebnu zahvalnost dugujem ocu nadbiskupu Ivanu Prenđi bez čijeg razumijevanja i otvorenog srca za Boga i čovjeka ne bi bilo moguće pomagati ljudima na ovaj način.

SYDNEY - SVJETSKI CENTAR SOTONISTA

Ove sam godine bio u Australiji, gdje sam držao duhovnu obnovu, priča msgr. Bolobanić. - Iznenadila me spoznaja da je Sydney svjetski centar sotonista. Masa mladih ljudi im se pridružuje. Jedan od njih je došao na duhovnu obnovu tražeći od mene pomoć jer je sedam godina proveo u sotonističkim grupama i umalo je postao njihov svećenik. Umalo jer je morao za "zaređenje" ubiti malu djevojčicu i popiti njezinu krv! Tada je shvatio da ne može više dalje... Kada sam ga upitao kako može ubiti čovjeka, odgovorio je: "Velečasni, kada uđete u takvo društvo i okruženje, postanete kao santa leda. Ubiti čovjeka ništa ti ne znači. Kao popiti čašu vode."

- Jeste li imali slična iskustva kod nas?

Imao sam neobična iskustva kod samoubojstava nekih mlađih osoba. Njihovi roditelji donosili su mi intimne dnevnike koje su te osobe vodile sve do svoje smrti. Iz njih je bilo jasno da su bili ušli u sotonističko okružje, pišu o besmislu života, tekstovi su nabijeni negativnim situacijama, spominju se sotonski izrazi. Normalan čovjek ne može sam sebe ubiti već onaj koji je došao u situaciju da mu taj život ništa ne znači, a to je djelo Sotone.

- Postoje li sotonističke sekte na zadarskom području?

Postoje svakako, ali ih nisam direktno susretao. Primjer njihovih nedjela imali smo nedavno u Bibinjama gdje su, tako je pisalo u novinama, noću obeščastili grobove. Kažu da je noć vrijeme kada sotonisti djeluju jer tama jest ozračje u kojem Sotona djeluje. Kada umre netko od članova sekte, koji je bio jako odan Sotoni, sljedbenici dolaze na njegov grob i mole Sotonu da duh umrlog sotonista uđe u njih kako bi oni mogli još jače razarati i uništavati. Poznato je i da poste u čast Sotoni kako bi razorili nečiji brak.