II KORIZMENA NEDJELJA (B)

Biblijska čitanja, predviđena za ovu drugu korizmenu nedjelju, govore o jednom pojmu koji je danas postao neshvatljiv i nerazumljiv suvremenom čovjeku. Riječ je o pojmu žrtva. Mi živimo danas u jednom vremenu u kojem žrtva ne predstavlja nikakvu duhovnu vrednotu. Danas su ideali modernom čovjeku dobitak, korist, uživanje, zabava, pa onda dakako pojam žrtve postao je mnogima stran i nerazumljiv.
Da bismo razumjeli poruku I. čitanja trebamo se prisjetiti da nam Biblija govori o Abrahamu i njegovoj ženi Sari koji su dočekali duboku starost, ali bez potomka. Uvijek je to teška situacija za svaki bračni par, ali osobito je to bilo strašno u ono vrijeme kad se vjerovalo da je prokletstvo nad čovjekom ako nema potomstva, odnosno da je najveći Božji blagoslov potomstvo po kojem se on na neki način produžava.
Osigurati sebi potomstvo značilo je produžiti sebi život u budućim naraštajima.
I Bog je učinio čudo. Ono što se nije moglo dogoditi po naravnim prirodnim zakonima da jedna oronula starica začne dijete, Bog je to čudesno izveo. Abraham i Sara u svojoj starosti dobivaju sina Izaka.
Bogu ništa nije nemoguće.
I kad se Izak razvio u dječaka, Bog progovara Abrahamu: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati." Užasno. Strašno. Bog od Abrahama traži ono najmilije, traži njegovog sina. Abrahamu sigurno nije bilo ništa draže na svijetu od njegova sina. Jedva ga je dobio, Bog mu ga je čudesno dao i on je bio sva njegova radost, sva sreća sva njegova nada. U njemu Abraham vidi ispunjenje obećanja koje mu je Bog bio obećao: da će njegovo potomstvo biti brojno poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj. A sada Bog od Abrahama traži upravo njega, Izaka, na kojemu se temelje sva Božja obećanja.
Ali Abraham je vjeran Bogu do kraja. Uzima svoga sina, natovari na nj drva i krene uzbrdo da žrtvuje svoga sina. A tada dječak, bezazlen i nevin, zapodijene razgovor: "Oče!" Kako je Abrahama morala zaboljeti ta riječ. Sin ga zove ocem, a on ga ide žrtvovati, makar mu se srce kida. Bolna srca Abraham Izaka naziva sinom: "Evo me sine!" A dječak, sama nevinost nastavlja: "Evo kremena i drva", opet će sin, Ťali gdje je janje za žrtvu paljenicu?ť I evo sada ključne rečenice: "Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, Sine moj!"
Abraham je posvemašnji vjernik. On se pouzdaje do kraja. Čuli smo kako je ovo završilo. Nije Bog htio da Izak bude žrtvovan, već je htio samo Abrahama prokušati. I zato nam je Abraham ostavio kao divan primjer čovjeka vjernika, tako da ga mi kršćani smatramo praocem naše vjere.
I upravo da je to mogao biti, morao je biti prokušan.
U njegovoj snažnoj vjeri jasno se vidi da je njemu Bog bio važniji od svega, pa i od samog sina jedinca.
Dok o ovom razmišljamo možda nam se na prvi pogled nameću pitanje: Pa kakav je to okrutan Bog koji od čovjeka traži toliku žrtvu? Ali da Bog nije okrutan vidi se iz toga što je Bog poštedio Izaka. Sve je završilo samo kušnjom koja je bila potrebna ne samo zbog Abrahama, nego i zbog svih koji će se do kraja svijeta nadahnjivati na njegovoj vjeri. Tko nije spreman u svome životu Bogu staviti iznad svega drugoga,
taj ne zna što je Bog i što je vjera.
Braćo i sestre, ušli smo u korizmeno vrijeme.
To je vrijeme koje nam Gospodin daje da razmislimo i promislimo svoj život i da se obratimo.
Evo, što nam Gospodin danas želi poručiti: Tko je Izak u našem životu? To je najčešće naša mala, obična ljudska sreća, nešto što nas veseli, što nam ispunja život. To može biti moja obitelj, moj bračni drug, moje dijete, moje zvanje, moj ugled, moj položaj, moja domovina, moj dobar glas, moj uspjeh,moja diploma, moje zaposlenje. I onda se dogodi da nam Bog nešto od toga uzima. Znaju se u životu događati strašne tragedije. Čovjek ostane bez posla, bez kuće, preko noći ostane prognanik. Dogodi se da ga ostavi bračni drug, da mu pogine netko najbliži, da nam netko na ružan način okalja dobar glas,
da nam opet netko najdraži krene krivim putem.
U tim i sličnim situacijama Gospodin nam poručuje: Ne proklinji! Ne očajavaj! Ne gubi vjeru!
Prinesi mi i prikaži tu žrtvu!
Jer promisli: Bog je sa svoje strane spreman za čovjeka ići do kraja. On nije, kao Abraham, bio samo kušan, nego je žrtvovao svoga Sina Jedinca. Čuli smo u 2. čitanju: "Bog ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao." Veličina njegove žrtve je i u tome, što je on popustio pred zlikovcima i njima izručio svoga Sina. A kad gledamo s Isusove strane, veličina njegove žrtve je u tome što je on žrtvu svoga života prihvatio iz ljubavi prema čovjeku i poslušnosti prema Ocu. I upravo po toj dragovoljnoj žrtvi izvedeno je spasenje i nama je Otac oprostio grijehe. I zato umjesto da pitamo: kakav je to okrutan Bog, puni udivljenja recimo:
Kako je to divan Bog koji ne štedi ni Sina jedinca da bi spasio čovjeka.
Mi još uvijek imamo problem sa žrtvom, jer nama se čini da je besmislena. No moramo se zapitati u čemu je bila smislenost Isusove žrtve. Ona je to postala tek kad je dragovoljno prihvaćena i strpljivo podnesena.
Tako je i sa svim našim odricanjima i žrtvama.
Bog nam ne jamči da u našem životu neće biti križa i žrtava. Međutim, jamči nam da će uvijek biti uz nas. Jamči nam svoju snagu, svoga Duha, svoju milost. Ne želi nas zavaravati ispraznim nadama o lagodnom životu bez tuge, bolesti, nerazumijevanja, nevolja, patnja, ali nam jamči i dalje snagu.
Jamči nam milost da ćemo snagom njegova Duha svaki križ moći pretvoriti u zoru uskrsnuća.
Isuse, susret s tobom u ovom euharistijskom slavlju doživljavamo kao onaj susret preobraženja na gori Taboru. No, svjesni smo da sada moramo s tobom ponovno krenuti u nizinu, u svakodnevni život, u stare brige i probleme. Slušat ćemo, Isuse, tvoj glas u napastima i kušnjama koje nas žele odvojiti od tebe. Slušat ćemo te, Isuse, i onda kada bismo najradije pobjegli od svega što ne podnosimo i što nam zagorčava život. Želimo s tobom sići s gore u vlastitu obitelj, u svoj studij, rad, na svoje radno mjesto, u svoju ulicu, trgovinu, čekaonicu i u urede gdje imamo dojam da se čovjeka ne tretira kao osobu. Želimo s tobom, Isuse, u svoj svakodnevni život i otkriti da u tebi i po tebi sve postaje svjetlo i preobraženo, novo!
Amen.